Stanje ljudskog dodira – dobrobiti, prepreke i rješenja

Postajemo li društvo izvan dodira s životima drugih? Novo globalno istraživanje otkriva kako je ljudski dodir ključ za sretan i ispunjen život, no dodir je ugrožen diljem svijeta.

Devet od deset ljudi diljem svijeta osjeća da je ljudski dodir ključ za sretan i ispunjen život.

Dodir nas zbližava – nedostatak dodira čini nas usamljenima

Nisu svi oblici ljudskog dodira jednaki, a neki su poželjniji od drugih. Zagrljaj prijatelja, poljubac u obraz partnera ili pozdrav šakom odnosno „daj pet” kolegi na poslu prihvatljiviji su od, primjerice, sudaranja sa strancem. Unatoč različitim sklonostima prema fizičkom dodiru, globalna anketa otkriva da dodir za većinu ljudi ima najvećim dijelom pozitivne konotacije. Vodeće tri asocijacije koje ispitanici povezuju s dodirom jesu ljubav (96 posto), privrženost (96 posto) i briga za druge (95 posto). Ideja o brizi za druge u ljudskom je umu usko povezana s ljudskim dodirom, a to se dokazalo točnim kroz sve dobne i geografske skupine. Devet od deset ljudi diljem svijeta osjeća da je ljudski dodir ključ za sretan i ispunjen život. U današnjem izuzetno podijeljenom svijetu filtar mjehurića, govora mržnje i intenziviranja stranačke polarizacije važno je da se, neovisno o dobnoj skupini, spolu ili zemlji podrijetla, ljudi diljem svijeta slažu s ovom izjavom.

Ovo se jedinstvo odražava i u drugim mjerilima dodira: 87 posto ispitanika slaže se da je ljudski dodir bitan dio života u zajednici i da nedostatak ljudskog dodira može dovesti do osjećaja izoliranosti i usamljenosti, čak i kada je osoba okružena ljudima; 85 posto ispitanika slaže se da je dodir ono što nas čini ljudima, i; 81 posto ispitanika vjeruje da zbog nedostatka ljudskog dodira možemo lakše biti pod stresom. Kao istraživači, zapitali smo se: je li nedostatak ljudskog dodira posljedica našeg životnog stila? I može li više dodira biti rješenje za negativne posljedice modernih vremena?

„Vidio sam muškarca kako slomljen plače u podzemnoj željeznici i svi ga ignoriraju – ne želim biti dio takvog društva.”

Dodir nije dio svakodnevice za dvije trećine ljudi

Naše istraživanje otkrilo je da se većina ljudi ne dodiruje koliko bi željelo. Na konkretno pitanje o vrsti i učestalosti dodira koji su doživjeli, 64 posto ispitanika reklo je da dodir nije dio njihove svakodnevice, a dodatnih 72 posto izrazilo je želju za više zagrljaja. Gotovo jedan od pet ispitanika nije doživio nikakav fizički dodir u danu koji je prethodio razgovoru. Nadalje, ne samo da su ljudi nezadovoljni količinom dodira u osobnom životu, već pola njih primjećuje da se posljednjih godina količina dodira u društvu smanjila. Svi ovi nalazi upućuju na rast onoga što stručnjaci nazivaju „žudnja za dodirom” ili manjak dodira – a neke su skupine ranjivije od ostalih.
Prema podacima, osobe koje žive na sjevernoj polutki općenito više osjećaju manjak dodira od stanovnika južne polutke. Dok je 17 posto ukupnih ispitanika reklo da nije doživjelo dodir u danu koji je prethodio razgovoru, ova je brojka bila veća u mjestima poput Ujedinjenog Kraljevstva (29 posto), Njemačke (28 posto) i Francuske (21 posto). S druge strane, bila je niža u mjestima poput Brazila (12 posto) i Indije (10 posto). Zanimljivo je da one zemlje u kojima ima najviše dodira također žele najviše dodira. Iako je 72 posto ukupnih ispitanika reklo da želi više zagrljaja, u Indiji je taj postotak iznosio 82 posto, a u Brazilu 81 posto, dok je više zagrljaja htjelo samo 63 posto Nijemaca i 64 posto Britanaca. „Podaci pokazuju da je za osobe koje žive u kulturama koje pozitivnije gledaju na dodir, kao što je Južna Amerika, vjerojatnije da će prepoznati vrijednost dodira i potražiti više dodira u svakodnevnom životu,” rekla je dr. Natascha Haehling von Lanzenauer, istraživačica u nezavisnom istraživačkom institutu Happy Thinking People, koja je vodila razgovore s fokus grupama uoči kvantitativnog istraživanja.

Osim kulturnih razlika, podaci su također otkrili i razlike u doživljaju dodira među različitim dobnim skupinama. Ne treba čuditi da, prema dnevnicima dodira, milenijci u dobi 20 – 35 godina i oni s djecom u kućanstvu – neovisno o spolu – doživljavaju najviše dodira. Ukupno 69 posto osoba izjavilo je da je dodir drugih ljudi uobičajen i prirodan dio njihove svakodnevnice te da primaju mnoštvo različitih vrsta dodira od niza različitih osoba. Za njih je također i vjerojatnije da su zagrlili ili držali ruku druge osobe u danu koji je prethodio razgovoru. Bilo da je riječ o tradicionalnim oblicima fizičkog dodira, kao što su zagrljaji, držanje ruku ili maženje, ili pak oblici kontakta na internetu, poput videorazgovora, ova dobna skupina i svi koji su roditelji svakodnevno i obilno uživaju u dobrobitima dodira. Međutim, ovo se ne može reći za sve dobne skupine.

Imate više od 50 godina i željni ste dodira?

Osobe u dobi 50 – 69 godina susreću se s jedinstvenim izazovima kada je riječ o dodiru. Za razliku od drugih dobnih skupina, za njih je vjerojatnije da žive sami ili u manjim kućanstvima ili se susreću sa zdravstvenim problemima koji stvaraju prepreke za dodir. Porast broja „nuklearnih obitelji” u posljednjih nekoliko desetljeća, pad broja brakova i povećan očekivani životni vijek diljem svijeta povećavaju vjerojatnost da starije osobe žive same, a ne s partnerom ili u višegeneracijskim kućanstvima. Osobe u dobi 50 – 69 godina općenito su izvještavale o manje dodirivanja u svakodnevnom životu u usporedbi s drugim dobnim skupinama, uključujući manje zagrljaja, kratkog milovanja po ruci tijekom razgovora s drugim osobama ili prilika za maženje. Zanimljivo je da, unatoč tome što doživljavaju manje dodira, za ovu se skupinu čini da ne želi nužno više dodira jer tek 63 posto ispitanika ove skupine želi više zagrljaja u odnosu na 72 posto svih ispitanika. „Čini se da ljudi prilagođavaju svoja očekivanja o količini dodira u svakodnevnom životu prema okolnostima,” rekla je dr. Antje Gollnick s istraživačkog instituta Mindline, koja je vodila NIVEA-inu studiju. „Ako žive sami ili imaju zdravstvenih problema koji sprječavaju učestalo dodirivanje, nauče se željeti manje dodirivanja kako se ne bi razočarali.”

osoba misli da nedostatak ljudskog dodira može ljude učiniti usamljenima čak i kada imaju mnogo kontakata na društvenim mrežama

osoba misli da sve veći broj virtualnih odnosa umanjuje vještinu empatije

osoba vodi vrlo užurban život; nekada ne odvoje dovoljno vremena za povezivanje s drugima

osoba misli da provode previše vremena na društvenim mrežama; nedostaje im vremena za osobni kontakt

Užurban, moderan život razdvaja nas i drži nas razdvojenima

Studija o ljudskom dodiru koju je provela NIVEA otkrila je da određeni broj trendova stvara nove i trajne prepreke ljudskom dodiru. Živimo u društvu koje je sve mobilnije, u kojem više nego ikada ljudi biraju odseliti se od svoje obitelji i zajednica u kojima su odrasli, bilo zbog geopolitičkog sukoba, potrage za profesionalnim prilikama ili osobnog ekonomskog napretka. Inovacije u osobnoj tehnologiji i poboljšani pristup širokopojasnom internetu diljem svijeta omogućili su ljudima da ostanu povezani s voljenim osobama i, umjesto uživo, stvaraju nove odnose virtualno. A promjene društvenih normi postavljaju pitanja o tome koje su vrste dodira primjerene. Učinak koji ovi trendovi imaju na kvalitetu i učestalost dodirivanja odražava se u istraživanju koje je provela NIVEA. Usvajanje tehnologije, priroda modernih životnih stilova, kulturne i društvene norme i osobne nesigurnosti navodili su se kao razlozi zašto se ljudi ne upuštaju razmjenu prisnijih dodira.

„Gotovo mi je nemoguće nalaziti se s prijateljima. Ovih su dana svi tako zauzeti.”

Spojeni, a nepovezani: internetska generacija

Uloga koju tehnologija ima u našem doživljaju ljudskog dodira zaslužuje pobliže razmatranje. Više od 80 posto ispitanika u studiji koju je provela NIVEA osjeća da sve veći broj virtualnih poveznica umanjuje vještinu empatije, što dovodi do manje dodirivanja. Druga istraživanja otkrila su da zasloni stvaraju ne samo fizičku već i psihološku distancu, zamagljujući granicu između stvarnosti i zabave, čineći nas neosjetljivima na bol i potrebe drugih. Mogu li nam zasloni otežati prepoznavanje emocija drugih osoba? Neke studije pokazuju da je tome tako. Studija iz 2014. koju je provodilo Sveučilište u Kaliforniji, u Los Angelesu, otkrila je da su učenici šestog razreda koji pet dana nisu bili izloženi tehnologiji bolje prepoznavali ljudske emocije od djece koja su imala uobičajeni pristup telefonima, televiziji i računalima.

Osim naših iskustava upotrebe tehnologije, također je važno i koliko vremena provedemo služeći se tehnologijom. Ukupno 53 posto ispitanika reklo je da je vrijeme provedeno na društvenim mrežama prepreka za fizički dodir, a to se posebno odnosilo na Indiju (70 posto) i Tajland (69 posto) – zemlje u kojima je upotreba društvenih mreža nešto veća. Ispitanik u Indiji rekao nam je: „Kada dvaput godišnje dođem kući iz velikog grada, jedva čekam vidjeti svoju obitelj. Ali moj mlađi brat samo sjedi za stolom sa svojim uređajima, bez da išta kaže ili me uopće pogleda. To je tako tužno!” Podaci također otkrivaju i značajne razlike u dobnim skupinama kada je riječ o vremenu koje se provodi na internetu. Najveća je razlika između milenijaca i osoba u dobi od 50 godina i starijih; 65 posto milenijaca izjavilo je da je vrijeme provedeno na društvenim mrežama prepreka za fizički dodir, dok je isto reklo tek 33 posto osoba starijih od 50 godina.

Užurbani životi: beskonačna utrka za obavljenim poslom

Naši zasloni nisu jedina stvar koja stoji na putu do više dodira. Studija je također pokazala da naš užurbani životni stil pridonosi našem kolektivnom manjku dodira: 72 posto ispitanika vjeruje da vrijednost ljudskog dodira nije prioritet modernog života, dok je dodatnih 64 posto izjavilo da je prezauzeto da bi se povezivalo s drugima. Ispitanik u Kini rekao nam je: „Gotovo mi je nemoguće nalaziti se s prijateljima. Ovih su dana svi tako zauzeti.”
Ovo se posebno odnosi na milenijce (72 posto) i roditelje (71 posto). Iako smo već ustanovili da ove skupine doživljavaju više dodira od ostalih, 76 posto milenijaca i 78 posto roditelja još uvijek želi više zagrljaja.

Kao rezultat njihovih užurbanog životnog stila, vječno u pokretu, ove skupine često se moraju oslanjati na povezivanje koje omogućuje tehnologija kao zamjenu za fizički dodir. U dnevnicima dodira 51 posto milenijaca i 48 posto roditelja izjavilo je da su se čuli videopozivom s nekim, prelazili prstima po zaslonu i poželjeli da je riječ o stvarnom dodiru.

Društvene norme: posvemašnja zbunjenost oko odgovarajuće razine dodira

Osim upotrebe tehnologije i nedostatka vremena, osam od deset ispitanika vjeruje da društvene norme mogu biti prepreka ljudskom dodiru. U nekim je zemljama ovo veći čimbenik nego u drugima. Čini se da su društvene norme veća prepreka u zemljama Commonwealtha, pri čemu 84 posto Britanaca, 85 posto Australaca i 84 posto Indijaca izjavljuje da su, u usporedbi s 80 posto ukupnih ispitanika, društvene norme prepreka za dodir. Općenito, ljudi u tim zemljama dodiruju se manje nego ljudi na jugu Europe i u Južnoj Americi, gdje se, primjerice, zagrljaj i poljubac u obraz često smatraju prihvatljivim oblikom pozdrava. Mnoge ispitanike nesigurnost oko primjerenosti dodira ili pitanje hoće li primatelj uzvratiti dodir sprječavaju u poduzimanju prvog koraka ka dodiru. Više od tri četvrtine ispitanika izjavilo je da je prepreka dodiru osobna nesigurnost, primjerice nesigurnost oko toga hoće li se druga osoba osjećati ugodno pri zagrljaju- Ova je brojka znatno veća – 85 posto – u Kini, Indiji i Tajlandu. Dodatnih 69 posto izjavilo je da su otvoreni za dodir, no uvijek čekaju da druga osoba poduzme prvi korak. Ovi podaci osobito se ističu u jednoj skupini: osobama koje se identificiraju kao muškarci.
Ukupno 89 posto muškaraca i 88 posto žena vjeruje da je ljudski dodir ključan za sretan i ispunjen život. No muškarci su nesigurniji kada je riječ o dodiru, pri čemu je 76 posto muškaraca izjavilo da su često nesigurni oko toga koliko je fizički dodir prihvatljiv u društvu, u odnosu na 71 posto žena. Za razliku od žena, muškarci žele više zagrljaja (73 posto u usporedbi sa 70 posto). Nadalje, iako žele više dodira, dobivaju ga manje; 20 posto nije doživjelo nikakav fizički dodir u danu koji je prethodio razgovoru, u usporedbi s 14 posto žena.

Očito je da muškarci čeznu za više dodira u svakodnevnom životu, no osjećaju se nesigurno kada trebaju poduzeti prvi korak i primiti fizički dodir. Za muškarce koji stavljaju veći naglasak na tradicionalne spolne uloge ili osjećaju pritisak društvenih očekivanja manje je vjerojatno da će se upuštati u dodirivanje, zbog straha da će ih se smatrati „ženstvenima” ili „mekanima”. Muškarci se boje izraziti svoje osjećaje ili nisu u stanju artikulirati svoje potrebe. Drugi se boje da će se njihov dodir protumačiti kao seksualno ponašanje ili da će biti odbijeni. Neki se boje pokazati nježnost svojoj djeci. Otac u Njemačkoj rekao nam je: „Jako mi je neugodno kada moja 12-godišnja kći želi sjesti u moje krilo na javnom mjestu. Ne želim da netko pomisli da sam pedofil!”
Neovisno o razlozima, posljedica ove nesigurnosti jest da je za muškarce veća vjerojatnost da će, osim rukovanja, odustati od nježnog, platonskog dodira – i svih dobrobiti koje on nosi.

Društvene norme mogu biti prepreka prirodnom ljudskom dodiru

Globalne stope potvrde:
„Društvene norme mogu biti prepreka ljudskom dodiru.”

Nedostatak znanja: ljudi nisu svjesni fizioloških dobrobiti dodira

Iako su psihološke dobrobiti dobro poznate, studija koju je provela NIVEA otkriva nedostatak znanja koji ljude čini nesvjesnima fizioloških dobrobiti dodira. Na pitanja o njihovom shvaćanju fizičkih dobrobiti dodira koje, između ostalog, uključuju smanjivanje fizičke boli, snažniji imunološki sustav i niži krvni tlak, mnogi ispitanici u globalnoj studiji izjavili su da ne znaju za njih. Više od trećine ispitanika nije znalo da fizički dodir smanjuje razinu hormona stresa, a preko polovice nije znalo da dodir osnažuje imunološki sustav. Čak 86 posto ispitanika smatra ovaj podatak dovoljno ohrabrujućim da uključe više fizičkog dodira u svoje svakodnevne živote – čime se postavlja pitanje: ako bi ljudi znali više o dobrobitima dodira, bi li činili više da poduzmu prvi korak ka dodiru, individualno i kolektivno?

Naši rezultati pokazuju da je odgovor na to pitanje potvrdan. Podaci jasno pokazuju potrebu za pozitivnijim društvenim pristupom temi ljudskog dodira. Zapanjujućih 92 posto ispitanika smatra da trebamo više govoriti o dobrobitima ljudskog dodira, a 85 posto smatra da bi bila dobra ideja osnovati pokret koji zagovara „dobar dodir” u društvu. Takvim bi se mjerama moglo educirati ljude o dobrobitima dodira, razjasniti zbrku o tome koje su vrste dodira prihvatljive i podsjetiti ljude da uključe više dodira u svoj život. Kako bismo osigurali da se dodir smatra vrijednim od djetinjstva, 85 posto ispitanika smatra da bi škole trebale učiti djecu o važnosti ljudskog dodira. Ova velika podrška rješenjima za nedostatak ljudskog dodira jednako je prisutna u svim uključenim zemljama i svim dobnim skupinama.

Malo je vjerojatno da će prepreke ljudskom dodiru nestati preko noći, ako uopće. No neke je lakše otkloniti od drugih, a svijest o našem vlastitom ponašanju važan je prvi korak.

O studiji

NIVEA istraživanje proveo je Mindline, neovisni istraživački institut, kao internetsku anketu u kojoj je sudjelovalo 11.198 osoba iz sljedećih 11 zemalja (približno 1.000 ispitanika iz svake zemlje): Australija, Brazil, Kina, Francuska, Njemačka, Indija, Italija, Južna Afrika, Tajland, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD. Ispitanici su bili u dobi između 16 i 69 godina i predstavljali su reprezentativan uzorak prema spolu, dobi, regiji i zanimanju. Studija je provedena u razdoblju od listopada 2018. do ožujka 2019. Fokus grupe u 11 zemalja, koje je proveo neovisni istraživački institut Happy Thinking People, prethodile su kvantitativnom istraživanju.